news-details
Kultura

Otuđenost je virus novog vijeka i epidemično se širi planetom

Izvor: Vijesti.me

Autor: Jelena Kontić

 Francuski filozof, romasijer i aktivista, Žan Pol Sartr rekao je: “Život počinje na drugoj strani očaja, a samim tim, onda kad nam je najteže, treba i da smo najjači...”.

Možda će biti i ljepših vremena, ali ovo je naše, podsjeća poznati crnogorski slikar Goran Ćetković. On za “Vijesti” ističe da vrijeme, kako ono samo i nalaže, provodi kod kuće, u Sutomoru, sa porodicom, a svakodnevno komunicira i sa svojim učenicima kojima sada putem interneta prenosi znanje o likovnoj umjetnosti. Naravno, pored svega toga, i u ateljeu gdje neumorno stvara.

-Slikajući u svom ateljeu borim se umjetnošću protiv globalnog spektakla-kaže Ćetković na početku razgovora za “Vijesti”.

On je jedan od umjetnika kojem su mjere predostrožnosti u borbi protiv virusa korona pokvarile planove. Naime, baš tog 13. marta kada je u Crnoj Gori usvojen prvi set preventivnih mjera u borbi protiv kovid-19, trebalo je da u Mojkovcu bude otvorena i njegova izložba “Horizonti”. Ćetkovićeva djela se i danas nalaze u galeriji Centra za kulturu Mojkovac i nešto više od mjesec dana strpljivo čekaju da sve prođe i da se susretnu sa prvim posjetiocima.

-Izložba u Centru za kulturu Mojkovac je trebalo da bude otvorena sada već tog famoznog petka - 13. marta. Istovremeno su stupile na snagu mjere o zabrani javnih okupljanja, tako da je izložba opravdano odložena. Međutim, slike iz ciklusa ‘Horizonti’ i danas stoje u tom prostoru i čekaju ljude i bolja vremena. Preko noći, svijet se suočio sa nesagledivim posljedicama koje je prouzrokovala pandemija virusa. A prvi utisak je kao da gledamo scenario nekog naučno-fantastičnog filma. Odjednom je sve stalo. Distanca među ljudima. Strah, neizvjesnost i nemanje slobode kretanja je izazov i iskušenje za svakog pojedinca, pa i za mene. Ovo je vrijeme kada svi treba da se zapitamo kuda ide ovaj svijet...-ističe umjetnik.

On dodaje da “socijalna distanca nije strana umjetnicima”, ali objašnjava i da novonastala situacija nikoga ne može ostaviti ravnodušnim...

-Naprotiv, ostaće i posljedice. Ja slikam kao i prije, u kontinuitetu. Svi moji najznačajniji ciklusi su i nastali u osami i tišini ateljea. Tako je i sada-priča slikar.

Na pitanje kako gleda na cjelokupnu situaciju sa kojom se čitavo čovječanstvo suočava, Ćetković ju je povezao i sa svojim djelima i prepoznatljivim ciklusima na kojima dominiraju ljudska lica, ona koja gledaju duboko u posmatrača i podstiču ga da i sam zagleda dublje u sebe, u svoja sjećanja, um i dušu. Ispred njegovog platna posmatrač se nalazi kao ispred ogledala i što duže tu ostane to će sve više prepoznati sebe, za razliku od neprekidnog traženja sebe u ekranima i uljepšanim fotografijama.

-Moje slikarstvo, a naročito ciklusi slika “Zub vremena”, a prije toga “Glasovi tišine”, je jedna vrsta opomene ovom izgubljenom svijetu da se (samo)dozove. Otuđenost se, kao virus najnovijeg vijeka, epidemično širi planetom. Ljudska lica su postala ekrani pametnih telefona i kompjutera. Iza njih su ljudi sakriveni i često hrabriji, glasnogovorniji. Na mojim portretima sam htio da osvijestim čovjeka današnjice i da ga anfasno suočim sa životom. Slikajući raznoliki svijet lica, slikao sam lice izopačenog svijeta. O tome su na sjajan način pisali likovni kritičari iz zemlje i regiona, među kojima su Anastazija Miranović, Ljiljana Zeković, Dejan Đorić, Sonja Švec Španjol, Dragan Jovanović Danilov...-ističe Ćetković koji se u posljednje vrijeme bavi drugačijim motivima, iako je u centru onoga što predstavlja neprestano i uvijek čovjek.

Posmatrajući njegove radove i poredivši ih sa situacijom sada moglo bi se reći da je Ćetkovićeva inspiracija i četkica predvidjela i sadašnju situaciju, dok svaki gledalac njegovih djela u istim prikazima pronalazi svijet i ideju za sebe. I dok većina njegovih kolega virus korona komentariše kao demotivišući ili nedovoljno inspirativan za novu stepenicu u stvaralaštvu i umjetnosti, Ćetković i u tome pronalazi smjernice, vidi momente vrijedne prenošenja na svoja djela.

-Trenutna situacija me pogađa, ali kao umjetnika i motiviše. Nelagodnost i neizvjesnost su pogodno tlo, za preispitivanje samog sebe, kao i svog stvaralaštva. U cjelini gledano, moje slikarstvo se prije, a i sada, bavi jednim pitanjem, a to je pitanje čovjeka, današnjeg čovjeka i opstanka njegovog duhovnog bića u ovom svijetu, u kojem se ljudske vrijednosti gube i polako nestaju. Za skoro mjesec dana od kada sam u izolaciji napravio sam dosta crteža, akvarela i slika. Motiv je čovjek. U formi portreta i akta. Uznemiren i u strahu. Dominantan je krik kao sinonim duševnog očaja savremenog čovjeka. Boje su bazirane na dramatičnom kontrastu tamno - svijetlo. Istakao bih posebno neke radove koji su nastali u ovom periodu kao što su “Elegancija dekadencije”, “Vapaj”, “Slijepi putnik”, “Briga”, “Melanholija”-priča Ćetković za “Vijesti” ističući i da je svjestan da “u trenutku kada su države i narodi okrenuti očuvanju zdravlja i egzistencije teško je očekivati pretjerano interesovanje za umjetnost”.

-Po prirodi stvari ona je sada u drugom planu, što je i normalno. Ja, kao i mnoge kolege, već osjećamo posljedice krize. Ali svakako, sada je najbitnije da sačuvamo sebe i da ne klonemo duhom. Nedavno su nam se u dvorište vratile laste. To je lijep znak-zaključuje Ćetković i dodaje da je posebno bitno “sačuvati duhovni mir, unutrašnju snagu i slobodu”.